.

    Da odmah istaknem: trostruko slovo "P" u naslovu nije pogreška. PPP je skraćenica za "Push Pool Parallel".  Ako ste mislili da se radi o klasičnom PPP , t.j. po dvije i dvije cijevi u paraleli, pa oba para u puš-pulu opet ste pogriješili. Radi se, naime, o jednoj vrlo interesantnoj konfiguraciji vrlo kvalitetnoga pojačala snage, koja eliminira najveći problem kvalitetnih HI-FI pojačala, izlazni transformator, t.j. svodi ga na vrlo jednostavan autotransformator. Osnovna “PPP” konfiguracija je prikazana na donjoj shemi.

   Odmah se vidi da su izlazne cijevi vezane tako, da su za jednosmjerni izvor vezane u seriju, a u odnosu na NF signal u paraleli. Također se vidi i jedna neuobičajna stvar: potrebna su dva posebna  izvora anodnog napona. Ova činjenica predstavlja na prvi pogled veliku manu, no kasnije ćemo vidjeti da se ova mana može na vrlo jednostavan način riješiti.
    Na donjoj slici je shema kompletnog pojačala, objavljenog u broju 2 revije " FUNKSCHAU " iz 1957 godine, koji koristi dvije poznate pentode tipa EL34, vezane u PPP vezi, i koji daje čistu izlaznu snagu 20 W, uz izobličenja (harmonička i intermodulaciona) manja od 1%, dakle karakteristike odličnog HI-FI pojačala.

    Prvo, što pada u oči je činjenica da postoje dva posebna izvora anodnog napona. Pošto je PPP sistem veoma imun na brujanje dobijeno preko anodnog napona, koristi se jednostrano ispravljanje sa silicijumskom diodom, uz upotrebu normalnog mrežnog transformatora od 2 x 250 V, koji je modificiran samo utoliko da su mu oba visokonaponska sekundara odvojena. Jezgro i debljina žice moraju biti pravilno dimenzionirani, uzimajući u obzir činjenicu da je potrošnja anodne struje 2 x 120 mA, uz dovoljnu rezervu, da se može iz istog ispravljača napajati i pretpojačavački stupanj, ako ga nećemo napraviti kao posebnu jedinicu.
    Dalja specifičnost je u tome da nijedan pol, nijednog ispravljača nije direktno uzemljen, već spoj sa masom oba negativna pola ide preko izlaznog autotransformatora.
    NF signal se uzima sa katoda izlaznih cijevi, što znači da izlazni stupanj radi kao katodno pojačalo. Zanemarajući za trenutak negativnu povratnu vezu koja je izvedena na klasičan način, tj. sa izlaza pojačala na katodu EABC80, možemo odmah vidjeti da čitav izlazni stupanj radi sa veoma velikom negativnom povratnom vezom, koja je data samom konfiguracijom pojačala, tj. radom u režimu katodnog pojačala. To znači garantiranu malu vrijednost izobličenja, koju možemo još sniziti upotrebom prije spomenute klasične povratne veze. Međutim, upotreba izvanredno jake negativne povratne veze u izlaznom stupnju zahtjeva potrebu za vrlo velikima pobudnima naponima na rešetkama izlaznih cijevi. Konkretno rečeno, uz normalnih 15 V za dovoljnu punu pobudu cijevi EL34 u klasičnoj vezi, potrebno je još daljih 70 V, što će biti ukupni pobudni napon od 85 V. To je zahtjev, koji jedna ECC83 ne može ispuniti,pa makar je i na turbo pogon.
    Ovdje bi se moglo očekivati da je to nepremostivi kamen spoticaja ovog čitavog sistema, no inventivnost ljudskog uma je beskrajna. Problem je vrlo jednostavno riješen. Anodni otpornici cijevi ECC83 su vezani na suprotne izvore anodnog napona, a budući da se tu nalaze i velike amplitude NF signala, oni se koriste za pogon izlaznih cijevi, jer su ispravni što se tiče faza. Ovo liči malo na perpetum mobile, ali je praktički tako i teoretski potpuno ispravno rješenje.
   Obrtač faze je vezan na principu pojačala sa uzemljenom rešetkom, a veza između cijevi obrtača je preko zajedničkog katodnog otpornika od 50 kilooma. Kod ovakvog obrtača faze se preporučuje da vrednost anodnog otpornika donje triode bude 10% veća, jer ova trioda ima nešto manje pojačanje od gornje. Zato su na shemi i date vrijednosti od 200 kilooma za gornju a 220 kilooma za donju triodu.
    Za punu pobudu ovog pojačala potrebno je na rešetku gornje triode dovesti napon reda 2 V, što je dosta velika vrijednost. Zato se koristi triodni dio cijevi EABC80 (može i polovina ECC83) koji radi kao predpojačalo, a istovremeno njezina katoda predstavlja veoma pogodno mjesto za dovođenje negativne povratne veze. Anodni napon za ovaj stupanj, kao i za predstupnjeve dobiva se iz oba ispravljača preko dva otpornika od 50 koma, tako da je podjednako opterećenje na oba ispravljača.
    Kao što smo već na početku napomenuli osnovna odlika ovog pojačala se sastoji u tome, da izlazni transformator prestaje biti kritičan elemenat vrlo kompliciran za izradu. Tajna ove prednosti leži u tome što u takvoj konfiguraciji impedanca izlaznog transformatora pada na jednu četvrtinu u odnosu na impedancu koja bi bila potrebna u klasičnoj vezi. Točno rečeno, impedanca pada sa 3600 oma na 900 oma, a to znači da je potreban transformator sa znatno manjim brojem zavoja. Manji broj zavoja znači i manje rasipne induktivnosti i štetne kapacitivnosti i time u velikoj mjeri smanjene šanse za parazitske oscilacije u oblasti visokih frekvencija i to sve bez komliciranoga sendvič namotavanja transformatora. Jedino je poželjno da se izlazni transformator mota na simetrični način, kako bi se dobili identični omski otpori za obe polovine autotransformatora. Upute za namotavanje su slijedeće:
    U prvu sekciju motamo prvo 566 zavoja lak žice 0,3 mm, zatim 24 zavoja lak žice 0,9 mm i konačno 60 zavoja lak žice 0,9 mm. Svi ovi zavoji se vežu serijski, logičnim redom. Zatim okrenemo tijelo za 180 stupnja po dužinskoj osi, pa u drugu sekciju motamo zavoje identične sa prvom sekcijom, vezujući i ove zavoje serijski, logičkim redom. Okretanjem tijela za 180 stupnja smo u biti postigli da zavoji u drugoj sekciji imaju drugi smjer motanja od zavoja u prvoj sekciji. Nakon toga spajamo gornje krajeve obih sekcija i to je srednji izvod transformatora, koji se veže na masu.

    Početni krajevi svake sekcije vežu se na katode izlaznih cijevi, spojevi između 566 i 24 zavoja daju izvode za 16 oma, a spojevi između 24 i 60 zavoja daju izvode za 8 oma. Izvod za 4 oma dobijemo vezivanjem zvučnika između mase i izvoda od 16 oma. Da bi se izbjegla konfuzija, na slici 3 data je veoma očigledna ilustracija vezivanja ovog transformatora.
    Frekventna karakteristika ovoga pojačala je ravna u granicama 0 ± dB u rasponu od 20 hZ do 10 kHz. Na 16 kHz frekventna karakteristika pada za nekih 0,65 dB i to ne radi slabosti samoga sistema, već je to učinjeno namjerno, stavljanjem kondenzatora od 100 pF paralelno otporniku stupnja za predpojačanje u cilju stabilizacije pojačivača u oblasti visokih frekvencija. Zbog stabilnoga rada se preporučuje, da se predpojačivač sa EABC80 odjeli od ostalih stupnjeva sa metalnom pregradom ispod šasije.
    Kod puštanja u pogon potrebno je samo paziti na polaritet negativne povratne veze, koja ide iz izlaza na katodu EABC80. Ako pojačalo stupi u oscilacije, treba samo izvršiti izmjenu i napon za povratnu vezu uzimati sa suprotnog kraja priključka od 16 oma.
    Mrežni transformator treba dimenzionirati tako, da svaki sekundar za anodni napon daje 270 V / 120 mA, a za grijanje pak 6,3 V / 5 A. Tako dimenzionirani transformator daje dovoljno snage i za pogon posebnog komandnog predpojačala.
    Na slici 4 so podatci za transformator za pojačalo sa 2 x EL84, koje daje oko 12 W izlazne snage. Kod toga pojačala je potrebno promjeniti katodne otpornike na 140 oma. Transformator se namota na jezgru presjeka 6,25cm². Predviđen je priključak 4 ili 16 omskog zvučnika. Shema malo promenjenog pojačala,

Izvor:   Mirko Vožnjak  (RADIOAMATER, br. 6 / 1962)